Životu samome po sebi, nedostaje smisao. Jedino je značajan ako si sposoban da otpevaš koju pesmu o vječnosti. Ako otpustiš malo Božanskog mirisa, malo vječnosti. Ako si sposoban da se pretvoriš u cvijet lotosa, besmrtnog i vječnog. Ako naučiš da postaneš čista Ljubav. Ako si sposoban da uljepšaš ovo postojanje. Ako možeš da postaneš blagoslov ovoga postojanja. Samo tada život dobija na značenju, u suprotnom, nema smisao.
On je kao platno bijele boje, možeš da kreiraš po njemu čitavog života, ili da umreš slomljen njegovom težinom.
Ali, zbog čega? Naslikaj nešto na njemu! Ti svom životu daješ značenje, ono ti nije dato.
Data ti je Sloboda.
Data ti je kreativnost.
Dat ti je život.
Dato ti je sve što ti je potrebno da mu pripišeš neko značenje. Servirani su ti osnovni sastojci za njegovo značenje.
Ali značenje ti nije dato, ti ga stvaraš. Ti sam postaješ stvaralac. A kada ti sam postaneš stvaralac, učestvuješ u Bogu, postaješ dio Boga.