Priče o neprocenjivom blagu u lagumima Vučke učione u Ceriću kod Vinkovaca privukle su mnoge grabežljive ljude.
Odozdo se, kažu, vratio samo jedan! Istočna Slavonija, zapadni Srem – linija fronta Vukovar, Bogdanovci, Marinci, Bršadin, Cerić, Mirkovci, Sremske Laze, Ilača, Orlovik, Tovarnik.
Pomenutim mestima poslednji surovi odvratni rat protutnjao je svom žestinom. Videti ono što je ostalo tada od tih prelepih slavonskih sela, od divnog grada Vukovara, apokaliptična je slika koja nas po ko zna koji put upozorava na svekoliku bedu sopstvenog bitisanja na ovom parčetu zemaljske kugle i suludost ratovanja.
Ko je kriv za takvu nesreću? Dakako, mnogi će reći: sudbina i Božija volja. Dragi moji, nije tu sudbina plela svoje niti. Bog, Tvorac i Svedržitelj, zlo niti želi, niti dosuđuje. Nego se ljudi, u bezumlju svome, digoše jedni na druge i stvoriše pakao na ovoj lepoj i izdašnoj zemlji.
Pre ratnog sukoba Srba i Hrvata u istočnoj Slavoniji, bilo je poznato da se u Ceriću, nadomak Vinkovaca, u lagumima Vučke učione – katoličke bogomolje sa odeljenjem za veronauku, čuvaju raznovrsne crkvene relikvije, od starih zapisa do vrednih zlatnih i srebrnih stvari neprocenjive vrednosti. Ali, sve je to čuvano na posve neobičan način. Nije bilo posebnog obezbeđenja, pa ipak se niko nije drznuo da uđe u duboki lagum ispod Vučke učione. Ondašnji sveštenik je i sam malo znao o blagu i o tome nije želeo da govori.
Tvrdio je da ono postoji i da on ima spisak pohranjenih stvari u lagumu, a na pitanje kako se dole silazi, kratko bi odgovorio: ‘Kao u grobnicu: siđeš i ne izađeš’.