Krug, kakve god da je veličine, može imati samo jedan centar. No mi možemo povući nebrojene radijuse. Bog može biti uspoređen s centrom kruga, a različite Religije s radijusima.
Tako, univerzum može imati samo Jednog Boga, ali mogu postojati mnoge religije. Cilj svake religije je da učini čovjeka čistim, svetim, uspješnim, spokojnim, sretnim i konačno, da ga vrati natrag k Izvoru – Bogu. Taj cilj je zaboravljen i najstrašnija i najžalosnija stvar je što su mnoge svjetske Religije upravo na nivou dječjeg vrtića, te tako krivo vode svoje sljedbenike ispunjavajući njihove umove i dušu raznim bajkama. One imaju za cilj samo povećanje broja svojih sljedbenika, ali ne i njihov duhovni napredak. Mnogi sljedbenici i njihovi propovjednici postali su najgora vrsta fanatika, bez zdravog rasuđivanja. Oni su kao vrane ili divlji tigrovi. Vrana ili tigar voli svoju mladunčad, ali bi bez imalo milosti mogli rastrgati mladunče drugih vrsta.
Iako je Bog samo Jedan u Njegovo je ime bilo, a i danas još ima, toliko krvoprolića u svijetu i to upravo zbog sebičnosti, neznanja, mržnje, i nedostatka suosjećanja za druge. Danas je već postalo pomodno govoriti o svjetskom miru – svaki vođa neke velike ili male nacije govori o miru u svijetu. No, oni ne misle tako kako govore, iza njihovih riječi kriju se sebični motivi..
Oni razmišljaju o ratovima, te se potajno pripremaju kako bi mogli prodavati svoje oružje, municiju i avione zaraćenim narodima i na taj način pribaviti posao svome narodu i povećati nacionalno bogatstvo. Mnogo je licemjerja svuda unaokolo. Kada jedan intelektualan čovjek prostituira svoj intelekt u niskim i vulgarnim stvarima, postaje gori i od divlje zvijeri. Bez obzira na napredak nauke i civilizacije, čovjek se još uvijek ponaša kao zvijer, potpuno zaboravivši svoj Izvor, cilj i svrhu života. Većina religija sa svojim propovjednicima i sljedbenicima trude se prikupiti što veće bogatstvo i povećati broj svojih sljedbenika, dok njihov duhovni napredak ili rast zaostaje. Zbog svega toga svijet je u velikoj opasnosti.
Bog je Najviša Istina, On nema oblika. Ograničeni čovjekov um ne može bez pomoći imena i forme razmišljati o Bogu u Njegovom bezobličnom aspektu, stoga se čovjek služi nebrojenim imenima i formama u svrhu štovanja i razmišljanja o Bogu. Tko je iskren, tko živi čistim i svetim životom i tko marljivo radi na svojoj realizaciji stječe ju ili, drugim riječima, vraća se k svom Izvoru. Bog je zajednička svojina svakog bića, stoga niti jedna nacija, niti Svetac, niti jedna knjiga, ne može imati apsolutni monopol nad Njim. Kao primjer uzmimo čovjeka koji putuje raketom sa Zemlje na Mjesec. Pretpostavimo dalje da čovjek fotografira Mjesec, počevši sa Zemlje pa sve dok ne stigne do njega samog. Tako dobivamo nebrojene fotografije istog Mjeseca, mada se fotografije razlikuju jedna od druge. Isto tako se razlikuje i evolucija jednog čovjeka od evoluiranosti drugog, pa je tako velika i razlika između Sveca (koji je postigao Nirvikalpa Samadhi) i jednog “idiota”. Budući da je tome tako, ljudska bića trebaju raznovrsna imena i forme prilikom štovanja Boga već prema sklonosti, ukusu i duhovnoj evoluciji.
Različite religije ispunjavaju sve te potrebe. Međutim, fanatici pojedinih religija, potpuno su zaboravili tu činjenicu te misle da je njihova religija jedina koju treba slijediti, misle da su njihove Svete knjige jedine vrijedne čitanja i njihov prorok jedini čovjek poslan od Boga, da nitko ne može postići spasenje bez njihovog proroka, itd. Takve uskogrudne i apsurdne tvrdnje uzrocima su ljudske patnje i pada.
Osnivači različitih religija su zasigurno ljudi određenih postignuća. Oni su evoluirali mnogo više od drugih bića. Neki su samo načitani, školovani ljudi. Neki su ljudi inspiracije. Neki su postigli Savikalpa Samadhi (realizacija Boga s formom), a vrlo rijetki od njih su postigli Nirvikalpa Samadhi (Transcendentalno stanje). Tako, mnoge religije vode samo do pola puta, te njihove teorije i zaključci također zavode mnoge ljude. Mnoge religije završavaju s veličanstvenim rajem kao nagradom za dobre i strašnim paklom kao kaznom za zle.
Ta ideja o paklu i raju potrebna je samo radi vrlo zaostalog čovjeka. S tom idejom, on može činiti dobro i kloniti se zlih djela. No, bez poznavanja činjenica, glupi fanatici se međusobno bore i istrebljavaju. To je strašno. Adekvatno razumijevanje, ljubav, uvažavanje i simpatija, nužno su potrebni preduvjeti. “Pomozi čovjeku tamo gdje on stoji. Pomozi ali nikad ne potkopavaj”, moto je Univerzalne Religije. Ova Religija, “Univerzalna”, ne kosi se niti s jednom sektom, vjerom, doktrinom, dogmom ili spolom. Ona se bavi najvišom vrstom Filozofije koja je praktična, a ne spekulativna. Ova se Filozofija vrlo lako može suočiti s teškim iskušenjem Znanosti. Ona gaji ljubav i simpatiju za sve, bez obzira na kastu, vjeroispovijest, boju i spol.
Općenito govoreći, ljudski um ima četiri glavne funkcije: voljnu, osjećajnu, misaonu i koncentracionu. Iako um posjeduje nebrojene funkcije, ipak sve nisu jednako razvijene kod jedne prosječne osobe. Kod većine ljudi jedna od tih funkcija je razvijenija u odnosu na druge tri. Već prema najrazvijenijoj sposobnosti (funkciji) uma, razlikujemo četiri glavna puta do realizacije Boga ili do postignuća Nirvikalpa Samadhija. To su putovi kroz rad, štovanje, filozofiju i psihičku kontrolu. Sve religije svijeta mogu se sasvim sigurno svrstati pod jedan od ovih nabrojenih putova. Neke religije prednost daju radu, neke službi predanog štovanja, neke filozofiji, a neke druge kontroli uma. Univerzalna Religija daje podjednaku važnost svim navedenim putovima i vodi aspirante duž različitih putova već prema njihovim ukusima, sklonostima i duhovnom rastu.
Iz knjige “Univerzalna Religija” Swami Narayanananda