Ako neko sanja da je umro neki poznati mu čovjek i da on za njim nariče i javno jadikuje, on će zapasti u životnu situaciju umrle osobe ili će nekog od njegovih potomaka zadesiti teška briga.Ako neko sanja da ljudi plaču za upraviteljem koji je umro i plačući cijepaju svoju odjeću i bacaju prašinu po svojim glavama, to je znak da taj upravitelj jako griješi u svom upravljanju.
Ako neko sanja upravitelja da je umro i da narod u pratnji njegove dženaze plače ne puštajući glas, doživjet će od tog upravitelja radost.Ako neko sanja da je upravitelj umro, a ljudi ga spominju po dobru – on će biti pohvale vrijedan u svom upravljanju.Ako neko sanja da se nalazi među umrlim ljudima, on se nalazi među munaficima, naređuje im (munaficima) da čine ono što je dobro, a oni ne prihvataju njegova naređenja, jer je Uzvišeni Allah rekao: “Zaista ti nećeš čuti (dozvati) mrtvace.”
Ko sanja kao da se sastao sa njima, mrtvacima, mrtav – umrijeće kao inovator (sa bid’atima) ili će otputovati na put sa kojeg se neće vratiti.Ko sanja da se s mrtvacima miješa ili ih dotiče zadesiće ga nepoželjna sramota.Priča se da je neko rekao: Ko sanja da se druži sa mrtvacima otputovat će na dalek put, na kome će ga zadesiti veliko dobro.Ako neko sanja da nosi mrtvaca o svom vratu, postitći će kapital i veliko dobro, a ako jede sa mrtvacima, produžit će mu se život.Sanjanje smrti upravitelja znači da će on biti smijenjen, a agonija mrtvaca nije dobro.