Vježbu “Ja Jesam” Mooji često spominje: “Sve vaše brige će se rastopiti” ovo se često odnosi i na vježbu koju je iznio Sri Nisargadatta Maharaj preko koje je došao i do vlastite Samospoznaje. Sri Ramana Maharshi je takodjer ukazivao na ovu vježbu. Njegova poznata izreka je – “Ja” uklanja “Ja”, da bi na kraju preostalo “Ja”
“Taj osjećaj u vama “Ja Jesam”, “Ja postojim”, taj jednostavni osjećaj u kojem znate da vi “jeste” – njega niko tu nije usadio, čak ni vaši roditelji. Kada kažete “Ja”, “Ja” znači “Ja jesam”, a istinsko podrazumijevanje “Ja jesam” je Svijest. To je Božanski princip u pojedinačnom obliku, koji kaže “Ja jesam”. Taj osjećaj “Ja jesam” se manifestira u tijelu, jer tijelu mu treba da preko njega može doživljavati iskustva. Ali nekako se sa tijelom pojavljuje i identifikacija s njim, sa instrumentom, i osjećaj “Ja sam tijelo” proizilazi iz toga.
Kada se osjećaj “Ja sam tijelo” registrira unutar Svijesti, tada se druge misli i asocijacije mogu pojaviti poput, ja sam tijelo, ja sam žensko, ja sam Izraelka, ja sam Englez i sl. Sve to može proizaći iz korijenske ideje “Ja sam tijelo”. Tada dolazi i “Ja sam činilac, ja sam taj koji živi svoj život”, sve to dolazi u igru i zove se neznanje.
Dakle, “Ja jesam” je vrlo tajanstven princip, jer Bog kaže “Ja jesam” ali i vrag (ego) takodjer kaže “Ja jesam”. Kažem za njega da je “kameleonski princip”, mijenja se prilagodjavajući se pozadini. Dakle, “Ja” može biti vrlo osobno, a ponekad konstantno mijenja oblik i veličinu – “Ja sam osoba, to sam ja, pazi kome se obraćaš” i t d. A sljedeće sekunde, ja mogu biti samo posmatrač toga. A taj posmatrač nije osoban, on je neosoban, tih, cio, miran.
Postoji jedna slika koju sam vidio u Indiji, dvije ptice na stablu, jedna je zauzeta pravljenjem gnijezda, a druga samo sjedi i gleda. Ova ptica koja je zauzeta pravljenjem gnijezda je ideja koju mi imamo o sebi, o našem životu, ko smo mi, “šta da radim sa životom, koja je moja svrha”? A ova što sjedi, je zapravo taj osjećaj “Ja jesam” – jednostavno promatra, dakle, intuitivni osjećaj “Ja jesam”, koji nema rodjendana, nema oblika, nema dobrih ili loših dana, nema psihološke prošlosti. U prisustvu tog osjećaja promatranja, osjećaj “mene” koji ima odredjen kontekst, koji je odredjena osoba, ima odredjenu osobnost, odredjene ciljeve, ambicije, vezanosti, odnose… “taj” je zauzet svim tim, a upravo “taj” izvire iz onoga koji promatra. Na neki način su jedno, ali istovremeno postoji i razlika.
Ovdje se kaže da bi trebalo dozvoliti osjećaju “Ja jesam” da ostane sam za sebe. Pokušajte. Nemojte dozvoliti osjećaju “Ja jesam” da kontaktira ili da se spaja sa ostalim konceptima, te da se na taj način pokrene u neku “priču” ili neku sliku. Samo držite taj osjećaj “Ja Jesam” odvojen, sam za sebe. Druge misli će doći, da se igraju, i govore vam “Dodji, dodji!” Ponekad, u samim počecima, kada pokušate ovo, nailazite na golemu rastresenost. “Woahhh” dolazi poput valova. Ali vi ste ih takodjer svjesni, ne morate se boriti s njima. Pokušajte naći onaj tihi “Ja jesam” u sebi i ostanite s tim. Ne brinite oko toga šta dolazi i odlazi. Ostanite samo sa osjećajem “Ja jesam”. Ne prosudjujte, ne interpretirajte. Ostanite samo sa intuicijom “Ja jesam”. Postepeno, sva ta buka oko vas će otploviti u daljinu. A osjećaj “Ja jesam”, ta intuicija će se osjetiti kao sama, bez napora. Ona nema ruba, nema granice, namjere, vezanosti, želja.. i blista kao čisti mir, prirodna radost, prostornost. I tu je intuitivni nagovještaj da ono nema kraja ni početka.
Priviknite se na ovakvu kontemplaciju. Svaki put kada pažnja pobjegne, da bi kontaktirala druge misli, da se igra i manifestira u još novih priča, samo je vratite u “Ja jesam”, stabilizirajte fokus samo u tom osjećaju “Ja jesam”. Priviknite se na taj tok, tok radosti, spokojne nevezanosti. To nije teško za izvesti. U početku možda se bude osjećalo poput “kvrgave vožnje”, ali postepeno postaje lakše i lakše, i u kratkom periodu, samo okrene pažnju smjesta na to i sve opet postaje prostor. Priviknite se na ovaj osjećaj, da se unutar tijela ili samo tijelo osjeća poput prostora. Čak i ako imate veliko tijelo kao ja, svejedno se osjećate poput prostora, prostora koji se kreće kroz prostor. Vaš osjećaj postojanja je prostor.
Parfem koji izvire iz ovog osjećaja je – mir i radost. Nagle reakcije, osude, strah.. oni odlaze. Kada se pojave nemoj se opirati sa namjerom da ih se otarasiš ili da budeš ometan od njih. Dozvoli im da se potpuno dogadjaju u tijelu. Nemoj tražiti nikakvu “tabletu”, dozvoli da se dogadjaju, drži oči otvorene. Osjeti njihovo prisustvo energetski u tijelu. Kakav je to osjećaj straha? Ljubomore, straha od odbijanja? Neka svi dodju. Izaberi to radije nego da trčiš odmah za protuotrovima.
Dvije stvari možeš napraviti: ako dodje ovako, samo pusti da se dogadja, i pokušavaj koliko god je moguće da ostaneš miran u ovome, ne prosudjuj, ne biraj, ne uranjaj.. Samo pusti da se dogodi kao da si promaran da svjedočiš tome, ali ne da budeš umiješan u to. Tada postepeno možeš naći prostor unutra, koji je uvijek tih. Usred ovog pomicanja i tenzija, nalazi se osjećaj mirnoće. Intuitivno ćeš osjetiti “Ja sam ovdje”. Kada ovaj osjećaj dodje, vrućina opada, ta uzburkanost nije bitna. Čak i kada je to tu, osjeća se kao da je i to mir. Čudesno je to otkriće.
Druga stvar koju možeš učiniti, da u tom uzburkanom stanju kada se pojavi, postaviš pitanje “Ko ovo trpi? Ko je taj ko pati ovdje?” To nije cinično pitanje, nevino je, bez osude. Nadji onoga koji pati. Jer nešto govori poput “Ohh, ne mogu ovo podnijeti, ovo je previše, mislim da će me ovo uništiti, ovo je prešlo sve granice.” Pronadji ko izgovara ove riječi. U tišini. Pretpostavljaš da si to ti. Identificirao si se čvrsto s time, tako da misliš da si to ti.
Ko je taj koji trpi? Vidite je li ga moguće pronaći. Jer osjećaj je taj da je “patnik” nešto opipljivo. Mnogo je identifikacije u ovakvom tipu iskustva. Pretrpano je identitetom! A gdje je identitet, tu je i “Ja-entitet”. Pogledajte je li ovaj “Ja-entitet” moguće pronaći.
