Površno gledajući, izgleda kao da je sadašnji trenutak samo jedan u mnoštvu trenutaka. Svaki dan vašeg života izgleda kao da se sastoji od hiljade trenutaka u kojima se dešavaju različite stvari. Ipak, ako zavirite dublje, zar ne postoji samo jedan trenutak?
Uvijek?

Da li život ikada nije – ovaj trenutak? Taj jedan trenutak…
Sada, je jedina stvar od koje nikada ne možete pobeći. Jedini stalni faktor u vašem životu. Bez obzira šta se dešava, bez obzira koliko se mijenja vaš život, jedno je sigurno… Uvijek je Sada.

Obzirom da nije moguće pobjeći od Sada… Zašto ga ne bi pozdravili? Sprijateljili se sa njim? Kada postanete prijatelj sa sadašnjim trenutkom, osjećaćete se kao kod kuće bez obzira gdje ste. Ako se u sadašnjem trenutku ne osjećate udobno, bez obzira gdje idete, nosite sa sobom nelagodu. Sadašnji trenutak je takav kakav jeste. Uvijek. Možete li mu dozvoliti da bude?

Podjela života na prošlost, sadašnjost i budućnost je potpuna iluzija i tvorevina uma. Prošlost i budućnost su misaone forme, mentalne apstrakcije. Prošlost može biti upamćena samo u Sada. Ono čega se sjećate su događaji koji su se desili u Sada, i sjećate ih se u Sada. Budućnost, kada dođe, je Sada. Dakle, jedina stvar koja je stvarna, jedina stvar koja je ikada – je Sada.

Usmjeriti pažnju na SADA, ne znači negirati svoje potrebe u životu.To znači, prepoznati ono što je osnovno. Zatim se možete pozabaviti onim što je sekundarno sa velikom lakoćom. To ne znači reći: “Neću se više ničim baviti, jer postoji samo Sada” Ne.

Prvo, pronađite ono što je osnovno i učinite da vam je Sada prijatelj, ne neprijatelj. Priznajte ga, odajte mu počast.

Kada sadašnji trenutak postane temelj i primarni fokus vašeg života, vaš će se život odvijati sa lakoćom. Preskakanje obroka, izgladnjivanja, razrade poslovnih strategija, planiranja putovanja…

Šta je važnije? Djelovanje, ili ishod koji želite da postignete kroz delovanje? Ovaj trenutak, ili neki budući trenutak? Da li ovaj trenutak tretirate kao neku prepreku koju treba prevazići? Osjećate li da postoji neki budući trenutak koji je važniji?

Skoro svi živimo na ovaj način najvećim dijelom svog vremena.
Budući da budućnost nikada ne stiže, izuzev kao Sada, to je nefunkcionalan način života. To generiše konstantne unutrašnje nelagode, napetosti i nezadovoljstva. Ne cijeni život koji je Sada, i nikad nije u prošlosti ili budućnosti.

Osećanje “životnosti” (aliveness)* u svom tijelu. To će vas usidriti u Sadašnjosti. Konačno, nemožete preuzeti odgovornost za svoj život, sve dok ne preuzmete odgovornost za ovaj trenutak. Sada.

To je tako, zato što je Sada jedino “mjesto” na kome se život nalazi. Preuzeti odgovornost za ovaj trenutak, znači ne protiviti se dubokoj suštini (suchness)** Sada. Ne raspravljati se sa onim što jeste. To znači biti u skladu sa životom.

SADA je ono što jeste, jer ne može biti drugačije.
Što su budisti oduvijek znali, fizičari sada potvrđuju.

Ne postoje izolovane stvari ili događaji. Ispod površine, sve pojave su međusobno povezane… dio su ukupnosti kosmosa, koji daje formu u kojoj ovaj trenutak postoji.
Kada kažete “Da” za ono što jeste, ulazite u savez sa snagom i inteligencijom samog Života. Tek tada možete postati pokretač i dio pozitivnih promjena u svijetu. Jednostavna, ali radikalna duhovna praksa je, da prihvatate sve što postoji u Sada. Iznutra i spolja.

Kada je vaša pažnja usmjerena na Sada, nastaje budnost. To je nalik na buđenje iz sna. Iz snova misli, snova prošlosti i budućnosti. Takva jasnoća, takva jednostavnost. Ne postoji prostor za stvaranje problema. Samo ovaj trenutak, takav – kakav jeste. U trenutku u kome svesno zakoračite u Sada, shvatićete da je život svetinja. Kada ste prisutni, svetost postoji u svemu što opažate. Što više živite u SADA, sve više ćete osećati jednostavnu ali duboku radost postojanja i neprikosnovenost sveg života.

Mnogi ljudi zamjenjiuju Sada sa onim što se u njemu događa. Ali nije kao što se čini. SADA je dublje od onoga što se u njemu dešava. To je prostor u kome se događa. Zato, ne brkajte sadržaj ovog trenutka sa Sada. Sada je dublje od bilo kojeg sadržaja koji se u njemu javlja. Kada kročite u Sada, iskoračujete iz sadržaja svog uma. Neprekidan tok misli usporava. Misli više ne apsorbuju svu vašu pažnju. Ne grabe vas u potpunosti. Nastaje praznina između misli…
Prostranost. Mir. Počinjete da shvatate da ste daleko veći, silniji i dublji od vaših misli… Misli, emocije, čulna iskustva i sve drugo što doživljavate čine sadržaj vašeg života.

Moj život – je ono na čemu zasnivate osjećaj sopstva, i „moj život” jeste sadržaj, ili barem tako vjerujete.

Uporno ne vidite najočigledniju činjenicu: vaš najdublji smisao – Ja jesam – nema nikakve veze sa onim što se dešava u vašem životu, nema veze sa sadržajem.
Taj osjećaj – Ja jesam je jedno sa Sada. On uvijek ostaje isti.

U djetinjstvu i u starosti, u zdravlju i bolesti, u uspjehu ili neuspjehu, Ja jesam – prostor sadašnjeg trenutka – na svom najdubljem nivou ostaje nepromijenjen. Obično se pobrka sa sadržajem, tako da osjećate Ja jesam – Sada, samo blijedo i indirektno, kroz sadržaj vašeg života.

Drugim rečima: vaš osećaj postojanja postaje zamračen okolnostima, vašim tokom razmišljanja i raznim pojavama ovoga svijeta. SADA biva zamračeno vremenom.

I tako vi zaboravljate svoju ukorijenjenost u Biću, svoju božansku stvarnost, i gubite se u svijetu.
Konfuzija, bijes, depresija, nasilje i sukobi nastaju kada ljudi zaborave ko su.
Ipak, kako je lako sjetiti se istine i tako se vratiti kući:
Ja nisam moje misli, emocije, čulni opažaji i iskustva.
Ja nisam sadržaj svog života.
Ja sam život.
Ja sam prostor u kojem se sve događa.
Ja sam svijest.
Ja sam Sada.
JA JESAM.