Treći aett, kao i drugi, počinje sa gubitkom. Razlika je u tome što runa Hagal nosi žrtvovanje onih stvari koje nisu toliko bitne za naš razvoj, dok Tyr predstavlja dobrovoljnu žrtvu koju prinosi onaj koji tačno zna čega se odriče i zašto. Bog Tyr je žrtvovao ruku, dopuštajući vuku Fenrisu da mu ju odgrize, kako bi okovao njegovu haotičnu snagu. Kao što je Tyr jedan od najstarijih bogova nordijske mitologije, tako je i njegova runa jedna od najstarijih runa. Preživela je nepromenjena još od ranog bronzanog doba. Tyrova runa predstavlja sve one dobre osobine: snagu, hrabrost, dužnost i odgovornost. Sa druge strane ona predstavlja i dublju misteriju- ranjenog boga. Bol rune Tyr fokusira pažnjum i traži disciplinu. Ta rana nosi dublje značenje. Ur je svladan, a lekcija Tyra i Hagala je naučena. To je put ratnika.
Koreni, istorija, mitologija:
Tir je jedan od Bogova Severnog panteona o kome se jako malo zna. Prilično je sigurno da je on (pod raznim nazivima – od severozapadnog Tyr, preko Tiwaz, do južnog i jugoistočnog Tuisto) bio glavni Bog u panteonu, od koga je Odin preuzeo vlast tek kasnije. Međutim, dok je o Odinu preživelo dosta pesama i priča, o Tiru su ostali samo tragovi, nagoveštaji, kratke priče, i jedna jedina potpuna legenda, o vezivanju vuka Fenrisa.
U mnogim mitologijama ćete naći pomene da je Tyr u stvari sin Odina i Frigge, ali to je sumnjiv podatak – verovatno se radi o novijoj reviziji. Postoje indikacije da je Tir, pod imenima Tuisto ili Twisto u stvari jedno od najstarijih evropskih božanstava. Istočna plemena su ga takođe smatrala Bogom Sunca, i njegov mač je bio simbol za sunčeve zrake. Indikacija toga koliko je on bio važan je samo njegovo ime; postoji konsenzus u lingvističkim krugovima da je njegovo ime (Tir, Teiwaz, Tiuz…) povezano sa rečima kao što su grčko “Zeus” ili latinsko “Deus,” “Bog.”
Zna se da je Tir bio Bog Pravde u severnim panteonima. Njegov mač je bio svet; zakletva na Tirov mač se smatrala obavezujućom; kršenje te zakletve je značilo potpuni gubitak časti i smrt. Otud dolazi običaj da se vazali kunu vladarima na mač, upotreba mača prilikom posvećenja vitezova, itd.
Takođe, najrašireniji oblik opšte pravde u severnim zemljama je bilo okupljanje koje se izvodilo nekoliko puta godišnje (u zavisnosti od mesta), koje se zvalo prosto “stvar” (the Thing). Na “stvari” su ljudi izlazili pred izabrane sudije, izlagali probleme i sukobe, i dobijali odgovore i razrešenja. Tu se sudilo zločincima i prekršiocima zakona… Bog koji je predsedavao nad “stvari” je bio, naravno, Tir.
Tir je takođe Bog rata, ali (za razliku od drugih bogova rata, kao što su Mars ili Ares) on se uvek bori samo na strani na kojoj je pravda. U pričama je naoružan kopljem i mačem – ali je njegovo koplje manje oružje, a više skiptar koji pokazuje zakonodavnu moć. Mačevi pripadnika nordijskih plemena su redovno imali dve Rune Tyr urezane u metal mača.
Tir je epitom pravde, hrabrosti, poštenja, discipline i spremnosti na žrtvu za opšte dobro. Bilo šta što je povezano sa njim mora biti rađeno uz strogu pažnju na čast i dostojanstvo, i njegova pomoć (pa ni pomoć Rune) ne može biti dobijena za nepravedan cilj. U jednom smislu, Tyr je simbol večnog zakona Univerzuma, manifestacija Orloga na nivou ljudskog shvatanja pravde.