Mi, ljudi, ovdašnje utjelovljenje svemira izraslog do samosvijesti, počesmo razmišljati o vlastitu podrijetlu. Mi, djelići zvjezdane tvari, razmišljamo o zvijezdama. Mi, organizirani skupovi od deset milijardi milijarda atoma, razmišljamo o evoluciji atoma. Mi, svemirska svijest pokušavamo u mislima slijediti dugi put na kraju kojeg je, barem ovdje na Zemlji, ‘niknula svijest’. Prema tomu, obvezu da preživimo ne dugujemo samo sebi, već i onomu iz čega smo ponikli, prostranu i golemu oceanu života zvanom Svemir. Plutajući tim oceanom kušasmo vode i utvrdismo istovrsnost s našom naravi, a nešto duboko u nama spozna: ta svemir je naš dom! Dakle, podrijetlo nam je neraskidivo povezano s davnim zbivanjima u svemiru, djelićem smo procesa njegove evolucije, rođeni iz zvjezdana pepela građeni smo od zvjezdane prašine. Stoga, istraživanje svemira je putovanje na kojem sami sebe otkrivamo, a tamo gore u beskraju golema svemira očekuje nas neizbježna budućnost. Prisjetimo se, prije nekoliko milijuna godina ljudska bića nisu postojala. Zapitajmo se, tko će biti ovdje za nekoliko milijuna godina?